U okviru emisije “Biznis monitor” na RTV1, razgovarali smo o medijaciji u privredi. Iako je medijacija brži i jeftiniji način rešavanja pravnih problema između preduzeća, u Srbiji je parnični postupak i dalje neuporedivo zastupljeniji.
Iako zakonski okvir za medijaciju već dugo postoji u Srbiji, privrednici se radije odlučuju za dugotrajne, neizvesne i skupe sudske procese.
Pri privrednoj komori Srbije su od početka 2011. godine do danas organizovali i sproveli 50 postupaka u oblasti sporazumnog finansijskog restrukturiranja. Od tog broja oko 40 posto postupaka je uspešno okončano i ukupna vrednost u okviru uspešno okončanih postupaka iznosi oko 40 miliona evra. Što se tiče ostalih medijacija u privredi, kako kaže Božana Jakišić iz PKS, njihov broj je još skromniji.
Članica Radne grupe Ministarstva pravde, advokat i medijator, Ivana Ninčić Österle, kaže da su u prvoj godini primene novog zakona (2015) medijatori izvestili ministarstvo o oko 20 predmeta, dok je u prethodnoj godini (2019) taj broj oko 40 predmeta. Iz ovoga se izvodi zaključak da je broj sporova rešenih u medijaciji još uvek jako zanemarljiv u odnosu na priliv parničnih predmenta u privredne sudove u Srbiji, koji broje oko 100000 godišnje.
Statistika i praksa nekih evroskih zemalja govori o tome da se medijacija pokazala kao mnogo brža, efikasnija i jeftinija od parničnih postupaka između privrednih subjekata.
Iako tajnost postupka, odnosno isključenje javnosti i brzo i efikasno rešenje spora, privrednim subjektima mogu da obezbede okolnosti u kojima će sačuvati bonitet, obezbediti kreditnu sposobnost, ugled na tržištu, osloboditi sredstva od moguće blokade itd., sudija Apelacionog suda u Novom Sadu i medijator, Olivera Pejak Prokeš, smatra da privrednici ipak nisu dovoljno obavešteni o svemu tome, te da je potrebno da se još dugo i puno govori o medijaciji kako bi ona zaživela u praksi u punom kapacitetu.
Radnа grupа za izmene i dopune Zakona o posredovanju u rešavanju sporova je pokušala da uvaži primedbe zainteresovanih strana I da po ugledu na dobre primere međunarodne prakse usvoji najbolji model. Dobar primer je svakako Italija, koja godišnje sprovede više od 150000 postupaka medijacije.
Iako se govori o tome da je deo advokatske struke zauzeo stav da je medijacija “sud laika” i da medijator predstavlja nelojalnu konkuranciju advokatu, Milan Krilović, dipl. pravnik i medijator iz Instituta za medijaciju, pregovaranje i javne politike, kaže da su za njega advokati itekako potrebni u postupku medijacije, te da, i kada nisu prisutni u samo postupku, moraju biti angažovani nakon medijacije da bi kroz pravne poslove operacionalizovali ono što je dogovoreno u sporazumu o rešenju spora putem posredovanja. On naglašava i da bi promena pristupa od strane sudija doprinela u velikoj meri da strane u sporu, eventualno, pre sudskog, ipak, pokušaju da postignu sporazum u medijaciji.
Ukoliko želite da saznate koje su još teme bile obrađene u emisiji, pogledajte ceo prilog: